Pomoćnik ministra u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Vlade Kantona Sarajevo Sifet Kukuruz nedavno je na svom Facebook profilu napisao status u kojem se osvrnuo na sadržaj centralne informativne emisije „Dnevnik TVSA“, prikazane 1. februara 2022. godine, u okviru koje je emitiran prilog o statusnim pitanjima pripadnika Vojske Republike Srpske.

„S obzirom da Elmedin Konaković tvrdi kako lideriše procesima u Kantonu Sarajevo, dobro bi bilo da građanima pojasni kakav je interes Kantonalne televizije da izvještava o pripadnicima VRS, o njihovim statusnim problemima, pri čemu se pripadnici VRS kvalificiraju borcima i na takav način stavljuju u rang sa pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine“, postavio je pitanje Sifet Kukuruz.

Bez namjere da se o ovim pitanjima polemiše, a prostor za polemikom objektivno ne postoji jer su ova pitanja pravno već riješena, on ističe da bi lider procesa u Kantonu Sarajevo javnosti trebao ponuditi odgovor minimalno na sljedeća četiri pitanja:

  1. Da li mu je poznato kakav je pravni karakter imao oružani sukob u Bosni i Hercegovini i kakve praktične posljedice ima?
  2. Čija vojska je u tom oružanom sukobu bila VRS?
  3. Čije, kakve i koje ciljeve je VRS ostvarivala u ratu?
  4. Ko je definirao i gdje su utvrđeni ciljeve koje je u ratu ostvarivala VRS?

„Ja neću iznositi svoje mišljenje, ali ću lideru procesa u Kantonu Sarajevo, sugerisati da odgovor na ova i mnoga druga, vrlo slična, pitanja potraži u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Za početak, kao ideja vodilja može mu poslužiti presuda Žalbenog vijeća u predmetu protiv Duška Tadića koja je donesena 15. jula 1999. godine, a na koju ću se, u namjeri da pomognem u traganju za odgovorima na postavljena pitanja, ovdje ukratko referirati“, dodao je te je „pomogao u traganju“ za odgovorima na postavljena pitanja.

ODGOVOR NA PITANJE BR. 1.

„Žalbeno vijeće stoga zaključuje da u predmetnom periodu (1992) za oružane snage Republike Srpske treba smatrati da su djelovale pod opštom kontrolom i u ime SRJ. Stoga se čak i nakon 19. maja 1992. oružani sukob u Bosni i Hercegovini između bosanskih Srba i centralnih vlasti Bosne i Hercegovine mora klasifikovati kao međunarodni oružani sukob.“ (paragraf 162).

ODGOVOR NA PITANJE BR. 2.

„Stvaranje VRS od strane SRJ/VJ nije, dakle, ukazivalo na namjeru Beograda da se odrekne kontrole SRJ/VJ nad vojskom bosanskih Srba. Naprotiv, VRS je formirana kako bi se nastavili postizati spostveni politički i vojni ciljevi SRJ, a iz dokaza je očito da su ti ciljevi ostvarivani vojnim i političkim operacijama koje je kontrolisao Beograd i JNA/VJ. Nema dokaza da su se 19. maja 1992. ti ciljevi promijenili.“ ( paragraf 151).

ODGOBOR NA PITANJE BR. 3.

„Za VJ i VRS bilo je karakteristično to da su dijelili iste vojne ciljeve. Stoga je po samoj biti stvari nevjerovatno da bi naređenja iz Beograda kojima bi se zaobišla ili poništila ovlašćenja lokalnih komandanata korpusa uopšte bila potrebna, budući da su te snage bile u svemu saglasne...“ ( paragraf 153).

ODGOVOR NA PITANJE BR. 4.

„Bilo je očito da je i nakon 19. maja 1992. vojska bosanskih Srba nastavila da djeluje na postizanju vojnih ciljeva formulisanih u Beogradu.“ (paragraf 152).

Prema riječima Sifeta Kukuruza, navedeni odgovori mogu da posluže u oblikovanju političkih stavova, jer se politike trebaju i moraju zasnivati na istini i činjenicama koje se nikada ne smiju ignorirati ili negirati. Pred njima se ne smiju niti oči zatvarati, jer ako se to učini, onda nastupa mrak i tama.

„Interesantno je primijetiti jedan kuriozitet u radu Kantonalne televizije, koja svojim prilozima i sadržajima sve češće i sve više nadilazi i prelazi granice Kantona Sarajevo. Čini se kao da testira granice vlastitih mogućnosti. Naravno, to nužno ne mora biti loš pristup, uz uslov da se u tim izletima ne prelaze i ne potiru granice istine i činjenica. Ipak, čini se logičnim stav da bi se Kantonalna televizija dominantno i primarno trebala baviti i izvještavati o kantonalnim temama. Pitanje je da li je i u kojoj mjeri status i položaj pripadnika VRS od kantonalnog značaja. Ne treba isključiti ni takvu mogućnost, posebno ako se uvaži činjenica da postoji potreba očuvanja stabilnosti aktuelne koalicije u Kantonu Sarajevo. Ne može se isključiti mogućnost da stabilnost aktuelne vlasti u Kantonu Sarajevo zavisi i od ovakvih i sličnih tema i priloga“, podvukao je.

Međutim, kaže da liderisanje procesima nije isto što i manipulacija procesima, a objektivno medijsko izvještavanje je samo ono koje je zasnovano na činjenicama i objektivnom izvještavanju, a posebno na izvještavanju koje se zasniva na činjenicama koje su sudski dokazane i verificirane.

„Niko, pa ni mediji, ne mogu uživati imunitet u odnosu na činjenice i istinu, posebno ako je ona sudski presuđena. Funkcija medija je da otkrivaju i javnosti prezentuju istinu, a ne da istinu iskrivljuju ili je prikrivaju. Možda prilog o pripadnicima VRS sam po sebi i nije sporan, možda je to pitanje autonomije uređivačke politike i medijskih sloboda, ali prešućivanje činjenica o karakteru rata, ulozi i djelovanju VRS u ratu je ipak, najblaže kazano, sumnjivo. Posebno je u javnom prostoru problematično djelovanje onoga ko se u svojoj borbi za slobodu vlastitog djelovanja, oslobodi istine i koga istina ne obavezuje. Zato, o ti koji liderišeš procesima u Kantonu Satajevo, u pamet se dozovi“, poručio je Kukuruz.