Prošle su sedmice američke vlasti poduzele prvi korak u ublažavanju sankcija protiv Rusije, dopuštajući američkim firmama da kupuju ruske poljoprivredne proizvode i gnojiva. Istovremeno, Evropska unija počela je preispitivati sankcije protiv 40 ruskih poduzetnika.

Ovaj razvoj događaja uslijedio je nakon što su Mađarska i Slovačka najavile da će nastaviti kupovati rusku naftu, olakšati tranzitnu opskrbu Kalinjingradu i, što je najvažnije, vratiti Gazpromu obnovljenu turbinu koju je proizveo Siemens a koja je dizajnirana za Sjeverni tok 1.

Evropa ne može preživjeti bez ruskog plina, pa nema sankcija protiv opskrbe tim energentom, ali to je već unutrašnja stvar EU. Gnojiva i žitarice svjetski su problem. Rusija je već desetljećima jedan od glavnih proizvođača gnojiva, sa oko 23% svjetskog izvoza amonijaka. Sada, uz smanjenje ruskog (i bjeloruskog) izvoza, mnoge zemlje počinju osjećati nestašicu (Kina i Sjedinjene Države, najveći proizvođači gnojiva, troše ih uglavnom na domaćem tržištu).

Manjak opskrbe vjerojatno će imati katastrofalan učinak: na primjer, u Šri Lanki, gdje su vlasti prije dvije godine odlučile zabraniti upotrebu sintetičkih gnojiva, rod riže i rižinih polja pao je za više od 30% u ovoj godini što je pridonijelo nedavnim nemirima. Osim toga, zarada od izvoza gnojiva u Rusiji iznosila je 2021. godine 12,5 milijardi dolara, što je 22 puta manje od zarade nafte, naftnih derivata i prirodnog plina, tako da embargo ima ograničen finansijski učinak i malo je vjerovatno da previše potkopava Putinov režim.

Osim toga, slučaj sa ublažavanjem mjera za uvoz gnojiva koji Sjedinjene Države sada razmatraju iznenađujuće se podudara s slučajem tajkuna kojima EU ubvlažava sankcije. Bivši vlasnik najvećeg ruskog proizvođača gnojiva EuroChem, Andrey Melnichenko, godinama posluje u Evropi (EuroChem ima sjedište u Švicarskoj). Diplomirao je na prestižnom odsjeku za fiziku Moskovskog državnog univerziteta i uspješan je bankar, jedan je od rijetkih samostalnih ruskih poduzetnika koji nije učestvovao u kriminalnoj tranziciji 1990-ih.

Navodno je Meljničenko stavljen na listu sankcija i u Evropi i u Švicarskoj samo zato što se pojavio na sjednici na koju je ruske velike privrednike pozvao predsjednik Putin 24. februara 2022. u ime Odbora za klimatske promjene Rusije. Na sjednici je bio čitav Ruski savez industrijalaca i poduzetnika a svi koji su prisustvovali toj sjednici sada su na različitim listama sankcija.

Iako je odmah podnio ostavku na članstvo u upravnom odboru EuroChema, a zamijenila ga je supruga, inače državljanka s dvojnim srpskim i hrvatskim državljanstvom koja nikada nije živjela u Rusiji, i ona se našla pod sankcijama EU-a i Švicarske. Rezultat je bila šteta za ugled EuroChema, a njegovo međunarodno poslovanje sada je u problemu jer je bačena sjena na ugled njegovog osnivača.

Rezultat je, čini se, istovremeno ironičan i apsurdan: ovih dana zapadne vlade vode pregovore sa Putinovim predstavnicima o pitanju ukidanja blokade opskrbe naftom i pšenice iz Ukrajine, a istovremeno onemogućuje ulazak na svjetska tržišta gnojiva koja mogu još više povećati proizvodnju žitarica. Sankcije ne štete Melnichenku, koji živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i koji je nedavno dobio državljanstvo Emirata zbog svojih izvanrednih poslovnih postignuća, ali štete ljudima koji žive i u EU-u i u Rusiji, budući da se globalni broj pothranjenih i gladnih osoba povećava, posebno u Africi i Latinskoj Americi.

Sankcije protiv ruskog izvoza čine se kontraproduktivnima jer više štete Evropljanima nego ruskoj vladi. Povećanje cijena energenata moglo bi stajati EU do 200 milijardi eura ove godine a upravo je to pomoglo Rusiji da ostvari najveći šestomjesečni trgovinski suficit ikada, oko 158,4 milijardi dolara od januara do juna.

Ovim tempom, Putin može finansirati svoj rat godinama jednostavno povećanjem domaćeg zaduživanja, čak i ako Evropa zabrani rusku naftu, plin, metale, drvo i gnojiva. Bilo bi puno bolje ograničiti sav zapadni izvoz u Rusiju, kao što se zapravo dogodilo tokom Hladnog rata, kada se Sovjetski Savez suočio sa samouništenjem usred sve većeg isporuka osnovnih dobara u Evropu gotovo svake godine.

Glavni cilj sankcija je promijeniti rusku politiku, no to se može dogoditi samo ako unutar Kremlja i oko Kremlja započne rat između elita, što će dovesti do promjene kursa ili promjene režima. Da bi se ovo ostvarilo, zapadne sile ne bi trebale samo kazniti Ruse, već bi im trebale pokazale i "izlaznu opciju", inače će sankcije samo učvrstiti podršku Putinu. Sukob između Rusije i Zapada je daleko od kraja. I Evropa i Sjedinjene Države trebaju se pripremiti za dugu bitku.